Burma

Zagovornik ljudi koji su u brakovima a ne skidaju burme dok varaju svoje supružnike, osjećala sam izmučeno danima. Svakim jutrom mi je dah bio kraći I plačljiviji. Svaki put kada bi me Haris ljubio za novi početak dana, ili odlazak na posao, zatvarajući oči sam htjela da to bude neko drugi, a opet normalni dio mene je htio da Harisu dok sam mu motala svoje ruke oko njegov vrata htjela da kažem da sam s burmom na ruci legla u krevet nekom drugom čovjeku.

Prije par dana na poslu tokom pauze sam čula priču kako je nekim ljudima Burma okov?! Uvijek sam smatrala da brak ne može biti okov, da je Burma samo prsten koji ti stavi čovjek na ruku kojeg voliš, ali da pritome u taj brak ulaziš sa ljubavlju, I samim tim I ne može da bude zatvor niti okovi, zar ne?! Vrteći svoju burmu na ruci postavljala sam sama sebi pitanje da li se samo pika prevara ona koja je avanura, ili se pika I prevara koja je ljubav?! Znala sam vrlo dobro da sam izdala ne samo Harisovu ljubav već sam svakim danom dok sam se čula sa njim, u svom braku gušila onu dozu zaljubljenosti, zagrljala I davala sam svom braku mrak, a u njemu je uvijek bilo svijetlo. Meni je trebala da bude najbitnija svijetlost kada me Haris pogleda, a sada..? Sada mi je nekako najbitnije kada ću dobiti poruku I kada će moj suprug otići na neko putovanje samo da bih ja imala vremena da zakoračim tamo gdje me najjače grli jedna ljubav, a što nijedna Burma na ovom svijetu neće I nije mogla da uradi. U početku sam se mogla tješiti rečenicom strpi se, misleći kako će taj poziv biti samo poziv, kako će taj jedan izlazak biti samo taj jedan izlazak gdje će se popiti kafa I svako će otići na svoju stranu.

U svom tom mom saburu da će se sve to tako brzo završiti I da neće I ne može ništa novo proći krila se hiljadu I jedna želja, koja je na kraju I poplavila to stanje sabura I mira. Mislila sam kako je taj jedan poziv konačno kraj jednog lista, na kraju jedne davno pisane knjige. To I jeste toliko dobro zvučalo ali ne toliko dobro da bi bilo istinito. Možda se I trebala naučiti staviti tačka tamo gdje se prije par dana moglo reći svašta?! Ako u pravom trenutku ne progovoriš,I ne usrećiš nekoga zauvijek si zakasnio? Ko u ovoj priči I gdje kasni, I da li uopšte kasni? Ili je sada došlo sve na svoje mjesto? Ali kakvo je njegovo mjesto u mom životu, kada je moj život sređen. Barem je bio.

Koliko god da sam željala da ga zagrlim I vidim u ovim trenutcima je bilo nemoguće. Osjećaj koji je vladao mojim tijelom činio me veoma slabom, toliko da sam se razboljela I pala na postelju. U početku sam mislila da je sam obična prehlada, međutim imunitet mi je veoma brzo pao I samim tim situacija je danima bila lošija. Temperatura mi je oscilirala sa 38, na 40. Moja mama se preselila na par dana kod nas kući kako bi mi bila od pomoći I oko djeteta jer ja nisam mogla, a I u kućanskim poslovima. Mi kada samo kupovali kuću tražili smo nešto sa okućnicom I na sprat, smatrali smo da će nam dvorište puno pomoći pri odgajanju djeteta što naravno nije bilo tako samo je otežalo posao. Harisiova mama je pozvala prijatelja koji se bavio hortikulturom I eksterijerom tako da su nam bašću doveli do jednog malog raja.

Haris I ja nikada nismo bili oni tipovi parova gdje bi vam smetalo kada dolazi punica ili svekrva. Iako je on živio u dosta velikoj kući skoro pa u centru grada, nisam ja puno insistirala da se selimo, ali na nagovor njega samog osamostalili smo se. Sjećam se te godine kao da je bila jučer. Ja nisam imala svoju agenciju, već sam radila za druge, plata je bila jako slaba I jedva sam uspjevala pokriti svoje troškove, njegovi prihodi jesu bili veći ali isplaćivanje radnika, pokretanje novog biznisa I ulaganja u njeg nije bilo jednostavno. Na bračnom putovanju u Istanbul sam saznala da nas nije pošlo dvoje već troje. Hodala sam satima I satima diveći se ljepotama grada, I tek pri provratku za Sarajevo saznala sam da sam u drugom stanju tokom večere. Iako smo u tom vremenskom periodu jedva sastavljali kraj sa krajem odlučili smo da odemo na bračno putovanje I iskrena da budem nisam planirala da sam u drugom stanju I tada sam se bojala rekacije ne samo Harisa već I naših,ali od strane svog supruga sam osjetila neizmjernu podršku I ljubav I jedva isčekivanje da se porodim. U tom periodu pogotovo tokom prvih mjeseci nije mi dao ni da podignem čašu da je operem, a ne da do grada ili bilo gdje da idem pješke.
Ne mogu reći da njegovi roditelji I moji zaista nisu pomagali, jesu. Bili su nam obome vjetar u leđa, sve što je trebalo njegova mama je obavljala, čak mi je donosila supice, pogačice I vruće kifle ujutro kada bi kretala na posao. Mi se jesmo osamostalili ali smo živjeli u susjednoj ulici koja je bila blok dalje od Harisovih roditelja. Tokom studiranja I ispijanja kahvi sa prijateljicama koje su već u brakovima skoro pa sve loše stvari sam slušala o odosu snahe I svekrve. Tako da sam uvijek u nekom grču živjela, ali onda kada sam se udala vidjela sam da svaki insan nosi svoje breme, I da smo svi mi različiti, da odnose sami kujete. Ponekad sam čak mislila kako se ponašaju prema meni I više nego što sam zaslužila.
Očekivali su djevojčicu da nosim, s obzirom da mi je trudnoća bila malo I više nego rizična, nismo uspjeli vidjeti pol djeteta, tako da do negdje poslednjeg mjeseca trudnoće nisam znala da nosim dječaka. Haris je to iskoristio na normalan muški način da se pohvali prvo pa muško.

Prva tri mjeseca doslovno sam preležala. Uz hormonsku terapiju i apaurine, najljepše dane proljeća, provela sam gledajući u bijele zidove koji su trebali da budu okrečeni ali zbog moje trudnoće morali smo da sačekamo i čekala sam sve vrijeme ono najgore. Izlazak u bašću bio mi je poput odlaska u grad ili negdje na planinu. Nažalost, kada smo saznali da su malu mrvicu u mom stomaku opkolili prijeteći hematomi, a doktorovo „ne želim obećavati ništa“ slušala sam I previse najviše negdje oko 80 tak do 90 dana. Iz tog perioda najviše se sjećam mirisa ruža i prevelike količine jagoda.
Za to vrijeme Haris bi, izlazio vani i vraćao se sa ogromnim buketima ruža koji su bili u svakom dijelu kuće, bukvalno svakom. Prijao mi je taj miris kao ni jedan do tad. Tada je ja mislim I najviše vremena provodio u kući. Nakon prva tri kritična mjeseca došao je dan i kada je moj doktor rekao da je sve uredu I da mogu lakše da dišem. Mala mrvica je uspjela otjerati hematome i odučio je da se nastani u mom stomaku kao jedini gost. Prije petog mjeseca sam I uživala u trudnoći, sve je prolazilo mirno dok jednom oko pola dva sata ujutro me nije zabolio donji dio stomaka, pokušavala sam trpiti te bolove samo da ne bih gledala igle, doktore I osjećala miris bolnice, ali u svom tom okretanju na krevetu I mom disanju I preznojavanju uspjela sam da probudim Harisa. Pokušavala sam tada ga smirim I da mu objasnim kako nije ništa, ali dok sam ja to govorila on je oblačio hlače I majicu I već uzimao u jednu ruku mobitel I ključeve od auta a mene u drugu I to u naručje jer od bolova nisam mogla da se krećem. Tokom vožnje još mi je bilo mučnije I gore, nisam mogla da udahnem zrak koliko me bol pritiskao. Ja tokom početka svoje trudnoće nikada nisam povraćala, niti imala nagone do tog momenta. Kada smo došli do KCUS, sjećam se da nisam htjela da izađem, uz svu tu bol počela sam I njega da nerviram, ne mogu da se sjetim da li je on mene iznio ili sam izašla sama, ali se sjećam njegove face I mrmljanja, bio je ljut na mene I moju neposlušnost znala sam to. Kada smo ušli u prijemno odljenjelje, prikopčali su mi neku tekućinu koja mi je išla direktno u venu kao infuzija, drugom rukom sam držala Harisa za ruku I samo ponavljala gdje god oni budu mene vodili, ti ideš sa mnom. A on je samo pomno klimao glavom u znak saglasnosti. Poslije mi je priznao da nije smio ništa drugo ni uraditi ili reći jer sam mu I previse stezala ruku.
Kada je tekućina iskapala I kada je sestrica pozvala doktora poslije pregleda sve je bilo uredu, ali s obzirom na moje stanje dok beba raste ligament se šire I sasvim je normalno da osjećam bolove I pritisak. U autu sam govorila Harisu :”Vidiš da je sve uredu.”-njegovog odgovora se sjećam I dan danas ko se na vruće opeče, I na hladno puše. Što se na kraju I desilo, kada sam ponovo imala pritiske odlazili bismo u bolnice dok na jednom pregledu nije došao doctor sa ONIM pogledom. Onim pogledom gdje znate da nešto nije uredu I samo čekate da progovori. Nažalost tokom okretanja u stomaku moja beba se okrenula. Samim tim je doktor iznio stav ako se do završne faze ne okrene morat ću se porađati na carski rez. Uplašila sam se ali opet osjećala sam da će svi biti uredu, vjerovala sam svom šestom čulu, a pogotovo tokom trudnoće vam se ne razvije samo šesto čulo, već sva. A najviše ono čulo gdje vam stomak stalno traži neku novu hranu.
Potom dolazi završna faza, posljednja tri mjeseca koja su mi proticala toliko sporo da sam svaki dan govorila kako imam osjećaj da sam trudna pet godina. Stomak koji je izgledao kao da nosim trojke, otečeni prsti ruku i nogu, spavanje koje je bilo sve samo ne odmor i kvalitetan san, puhtanje, geganje. Često mi je govorio da je oženio patku, a ne ženu svog života. Njegov smisao za humor me uvijek opuštao. Ne znam da li su mi bila gora prva tri ili posljednja tri mjeseca. I u tome svemu dolazi moja kontrola, na kojoj doktor govori da se beba okrenula, da nosim dječaka I da bi se uskoro mogla prirodnim putem I poroditi. Harisu sam govorila da me više strah prirodnog nego carskog, moja majka kada bih joj to rekla samo govorila kako treba da se zavhvaljujem što je sve uredu, I pomirila sam se sa situacijom. Napokon smo mogli da smišljamo odjevne kombinacije što je skretalo moje misli sa straha od porođaja. Osjećala sam se poput malog telenceta koja mjesecima nije vidjela svoje nožne prste i koja svaki put kada želi izaći traži nekoga da joj navuče cipele i sveže pertle. Bila sam spora kao puž, ali nisam se udebljala mnogo, čak štaviše poslije svoje trudnoće sam I vježbala sam brzo vratila svoju normalnu kilažu I mišiće. Jako sam bila zaboravna trudnica i to nije nikakav mit shvatila sam tek kada sam u početku zaboravljala ključeve od stana, pa zaključavala ulazna vrata a ključeva nigdje s vanjske strane. Kada se poboljšala moja trudnoća znam da smo jedan vikend proveli na planini sa prijateljima, dok sam pokušavala napraviti selfie sa svojom Dejanom I Azrom tražila sam telefon koji mi je bio sve vrijeme u rukama. Toliko praznog hoda nisam imala cijeli život koliko uz ovih skoro 6 mjeseci trudnoće. Rokovnik mi je stalno bio u ruci i sve je bilo zapisano u njemu, ja inače ne pamtim. Doduše, stanje se poboljšalo od kada sam počela piti dodatke prehrani pune omega 3 masnih kiselina, pa eto, malo manje uzaludno sam hodala.
Ova mala mrva koja sada tupka mojim hodnikom I već sada bira košuljice u radnjama se dobro potrudila da zapamtim svoj porod.

Tako da dugo vremena nisam htjela da slušam price o trudnoći, a I svaki put kada je Haris pokušavao načeti temu drugog djeta izbjegavala sam, do trenutka kada smo prije par dana otišli na vikendicu.
Temperatura koja me obarala ovih dana vraćala mi je te neke slike momente koje nikada ne umiru, I dok sam ih se prisjećala osjećala sam kako su mi oči suzne, a kapci veoma umorni. Dobro je da su samo suzni, jer za vrijeme trudnoće sam isplakala hektolitre suza zbog ničeg.

Kada sam se porodila sjećam se da sam bila priključena na transfuziju krvi, jer tokom poroda izgubila sam enormnu količinu krvi. Kada je beba izašla iz mene daljeg osjećaja bola, doktorovih riječi I Harisovog stiska ruke se ne sjećam. Te dijelove moje puzzle od života Haris mi je prepričao ali se ja nerado želim sjećati.
On je bio naša karika koja nam je nedostajala. Naša treća puzla. Poslije njega u našem životu je nekako sve dobilo smisao, I nafaka kao da je prosuta po nama bila. Tek kada sam ga uzela u naručje shvatila sam da je apsolutno vrijedilo svih noćnih mora, nesanica, odricanja.

Okrečući se u krevetu I osječajući miris parfema svog supruga kroz zapušene nosnice sjetila sam se romantike I pokušaja sexa u trudnoći. Iznanađenje koje je zamalo završilo tragično, ali sigurno ne I romantično. Haris je tu noć trebao stići oko pola jedan ujutro kući, a ja sam se potrudila da sve izgleda najbolje što jemoguće. Obukla sam donje sexy rublje crno sa crvenom manjom mašnicom, sva sam si bila sexy iako sam imala stomak kao kornjača oklop, upalila sam svjećice I ugasila svjetlo. Poslije pola sata sam se gnjezdila I namještala u krevu kako bih izgledala još seksipilnije ali sam ubrzo od umora I zaspala. Kada sam kroz san čula Harisa kako otključava bravu tako sam nespretno skočila da sam svojim stomačnim oklopom oborila svijeću, I počela vikati –“požar, požar, gorim.-“ on trčećim korakom ulazi u sobu pogubljen gleda u mene svu onako u čipki I svili kako mi ispod nogu se dimi I umjesto mirisa vanilije I jagoda osjećao se miris izgorenog ćilima.
-“Ja smotaniju ženu nisam upoznao, eto šta si samo htjela pobogu?”
-“Htjela sam da imamo romatničnu večeru.”
Dok je čistio I gasio svijeću-“evo imamo ljubavi, hoćeš malo ćilima, ima ukus loja, malo I voska,- kroz smijeh je govorio.
-“Ja bih malo parafina;-odgovarala sam tad već sigurnija I lakše dišući s dozom osmijeha na licu.
-“Dat ću ti ja parafina;-dižući se s poda, I odnoseći sav taj rusvaj od izgorene svijeće vani.
Tu noć smo mislim najviše imali jedno drugo, ja njega, a I on mene. Poslije te večeri doktor je striktno zabranio bilo kakve sexualne odnose, a ja sam uvijek mislila kako muškarac poput Harisa neće izdržati I kako će me sigurno u nekoj od jeftinih hotelskih soba prodati I izdati. Viđajući ga svaki put na pragu poslije posla sa ružama I jagodama činilo je da se svaki put sve više I više zaljubim u njega, s većom dozom nego što sam bila tokom naše veze. Da li je to reakcija mojih hormona, krokodilskih doza emocija ili početka moje ljubavi zaista ne znam, ali je bio divan osjećaj. Potrebno je vrijeme očigledno kako bismo shvatili da sreća nije pun džep, nego puno zagrljaja. Potrebno je da sve prođe da konačno uvidimo vrijednost uspomena i ljudi s kojim smo ih stvarali.
Potrebno je zimu prihvatiti samo kao zimu, a ne kao sjećanje na ono čega više nema.
Nema nas. Kada sam svom djetetu dala njegovo ime znala sam da nas više nema, I da nas nikada neće ni biti. Imenom svog sina sam jedino ja znala da smo nekada davno postojali.

Život su proljeća i ljeta, ljubavi i prijateljstva, sreća i mir. S druge strane jesu I bure i valovi, tuga, bol, sjeta, ljutnja i nemir. Kad dođe takav period, bura i valova, u redu je skloniti se na sigurno. Ja sam se tada sklanjala u suprugov zagrljaj. A sada, kada se on pojavio u mom životu ponovo, sigurnost tražim u njemu?

“Da li ja sada nakon sedam godina samo uživam u činjenici da te imam konačno? Pa proživljavam sada ono što sam trebala sa tobom davno? Jesam li nakon sedam godina zadrhtala na tebe samo zato što te godinama nisam vidjela, ili zato što te zaista nisam mogla zaboraviti nikada, a srcu sam samo pokušavala narediti da zavoli čovjeka koji je pored nje? Jesam li te voljela tada, ili sam te voljela svih ovih sedam godina, a bježala, ili te I dalje volim?”

Nisam ni trepnula, a već sam stisnula tipku send. Tablete koje sam pila protiv temperature oborile su me da spavam tako da poruku koja mi je stigla nisam ni čula sve dok se nisam negdje uveče kasno probudila, preznojena. Pipajući po malom stoliću da upalim lampu vidjela sam da Harisa nema kući. Svijetlo u denvnoj sobi je takođe bilo ugašeno, pretpostavljala sam da su svi negdje otišli što se na kraju I ispostavilo da je tako. Mama mi je ostavila spremljen ručak, I poruku :
“Otišli smo kod Majde, imaš ručak, zavisi kada ćeš se probuditi, možeš I podgrijati u pećnici. Mi ćemo skroz kasno vratiti, poveli smo I malca, pa će spavati kod nane. Ako šta bude trebalo javi se. “
Provirila sam odokativno da vidim šta mi je pripremila, a pasta mi se baš I nije jela. Napravila sam sebi sok od cijeđene narandže, I krenula da se tuširam. Kakos am htjela da se malo opusim, jer mi je prestala temperature uzela sam telefon I ponijela ga u kupaonicu. Otključavajući zaslon vidjela sam poruku I dobro poznati broj.
-“Odgovorio mi je.”-pomislila sam.
Bilo me mnogo strah otvoriti poruku I pročitati njen sadržaj. Tijelom sam osjećala različite struje, osjećaj uzbuđenosti bio je sve jači kao I moja želja da umjesto poruke, vidim njega I da te riječi koje ću pročitati čujem od strane upravo njega.

(nastavit će se..)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s